Jos te se ponekad sjetim...
i tad mi u ocima prodje sjena tuge...
i stanem listati stranice albuma..
jos zivis u mojim ocima , snovima..
jos te volim isto kao prije...
jos i sada pozelim vidjeti te...
osjetiti toplinu ljubavi tvoje...
ali znam da je prekasno za sve...
JER U LJUBAVI IMA MJESTA SAMO ZA DVOJE
Dan za danom vrijeme brze tece
svake noci ja mislim na tebe,
ovo zivota sto imam ja
tebi mili grade od srca dajem ja.
Doci cu ti, vremena jos imam
jos se kupas u ocima mojim,
da te gledam kao sto sam nekad
i znaj uz tebe se nicega ne bojim.
Mladost je otisla od mene
Bez proljeca jesen mi se smjesi...
usamljen u nekom drugom gradu
ni u kom drugom sretan bit ne mogu.
Zaboravit cu prolivene za tobom suze
Zaboraviti cu ruzne rijeci svoje,
ali necu one srecne dane
Od zivota malo ostalo je...
izgubila sam se u gradu cije ulice nemaju imena,
tamo gdje ne postoje putokazi..
..tamo gdje ne postoje karte..
Izgubila sam se u gradu koji nosi ime ljubavi,
a samo glavna ulica ime nosi...
...glavna ulica je bol..
i kad prolazis tim dugim, mracnim, bezimenim ulicama,
ne znas sto da osjecas...
...sigurnost ili strah...
Strah prema nepoznatom sto se krije iza ugla,
i nikad ne znas sta te ceka jer, ne znas ime sledece ulice.
Znas samo da jednom ces otici, a moras proci kroz glavnu ulicu,
...ulicu bola patnje i suza...
I ne znas sta te poslije ceka
zivot ide dalje
samo ne vidim u kojem smjeru bi sad mogao da krene
nedostajaces
jer sam te pustila da mi se previse priblizis
necu vise nikom.
sutra vec vidim
jutra bez tvojih poruka,bez nase slike
jutra bez nade,jutra bez smisla
samo ti si me tjerao naprijed
a sad se unaprijed gledam kako Njemu kucam na vrata
da glumimo malo ono sto sam zeljela ostvariti s tobom
gdje ces,mali moj?
licili smo na prelijep novi pocetak
i ja cu sad ponovo u krug
tu mi je i mjesto
Moj bijeli labude kad me jednom ne bude
sve ce vode labude, da se razbistre
Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...
dugo putovala sam kroz noc..
svijetlost tih ociju...
daje mi snagu...
tu su na kraju mracnog tunela...
polako se povlace osjecaji sto me guse...
dusa boluje...
snagom bijesnog vihora..
prazan pogled gleda u daljinu..
bez nade...
mjesec se nocas igra pod svodom tih sjajnih zvjezdica..
izgubljena u tami koja nosi moj jecaj kroz noc..
nada je odleprsala poput pahulje na dlanu...
poput tebe...
Znate receno je , da mi jednostavno ne
prepoznajemo znacajne trenutke nasih zivota
dok se oni dogadjaju...
Odrastamo zadovoljno s idejama ili
stvarima ili ljudima i uzimamo ih
zdravo za gotovo.....
I to je tako sve dok stvari ne budu
takve da mogu biti uzete od tebe...
I onda svatis kako si bio u krivu
Shvatis koliko su ti jako potrebne
Shvatis koliko ih jako volis.
Rijetko ce tko pamtiti sto si govorio...
Rijetko ce ko pamtiti sto si ucinio...
Ali zato ce svako pamtiti...
KAKO SE ZBOG TEBE OSJECAO
Covjek koji zivi od uspomena ima dva zivota.
nijednim nije zadovoljan,nijedan ga ne ispunjava
covjek koji zivi od uspomena vodi cudan zivot:
jedan na javi,drugi u snu,jedan u sebi,jedan izvan sebe.
covjek koji zivi od uspomena ustaje kasno:
dugo zivi u uspomenama, zatim otvara oci i pokusava da suoci sa
dvojnikom koji stoji iznad postelje, spreman na duel, opominjuci.
covjek koji zivi od uspomena ustaje umoran.
covjek koji zivi od uspomena lijeze kasno:
prikuplja detalje,mrvice,kockice,kuglice sjecanja koja potom pretvara u
uspomene i slatko sanja produzavajuci zivot.O sebi ne zna da brine.
covjek koji zivi od uspomena lijeze umoran.
covjej koji zivi od uspomena besmrtan je u njima.
prepricava ih sebi,obnavlja,uljpsava.uspomene se mnoze a zivot dijeli.
covjek kojiu zivi od uspomena sve vise nestaje a da to i ne primjecuje:
sto vise zivi u uspomenama manje je u zivotu.
covjek kji zivi od uspomena ne moze da se odluci koji zivot da odabere.
zato zivi dva:jedan lazan i jedan varljiv.
covjek koji zivi od uspomena sanja otvorenih ociju.On ne spava budan je.
covjek koji zivi od uspomena mrtav je, znaj, mrtav oduvjek.
Sjetila sam se necega...sjetila sam se djetinjstva
i svih tih stvarcica
iz njega......lutkice,loptice,autici....sjecas li se...
igrao si se nekada...
igrali smo se nekada...zamisljali smo da smo jos
uvijk djeca...ona mala...
najmanja.....zvala sam te bebo...jer ti i jesi beba
...jedna
velika beba....ali samo MOJA BEBA....a ti si mene
zvao svojojm bebom,
sjecas li se nazivao bi me"bebo,moja bebo"...i bas
sam se bila uzivila u
tu igricu beba...prestala sam razmisljati realno i
vratila se u svijet mlisana...
i igrali smo se,dok ti nisi dosao na ideju da polomis
moje snove...
moje djetinjske slatke snove...a imala sam ih,ne
jedna vec vise...
sanjali smo skupa,mastali kako ih ostvariti...a onda
tebi odjednom
nesto dodje i ja prestadoh bititvoja beba...i ti polomi
nase igracke...
srusi nase snove........i meni sada fali i beba i lutkice
i snovi i sve....
i evo dodjoh na ideju,igrajmo se...molim te igrajmo se.
..kao nekada,
kada smo se igrali...ali nece biti isto...
I love you
I have loved you all along
And I miss you
Been far away for far too long
I keep dreaming you'll be with me
and you'll never go
Stop breathing if
I don't see you anymore
On my knees, I'll ask
Last chance for one last dance
'Cause with you, I'd withstand
All of hell to hold your hand
I'd give it all
I'd give for us
Give anything but I won't give up
'Cause you know,
you know, you know…
Stojim i gledam,
sav nas zajednicki svijet sada
je lezao preda mnom...
razbacan u komadice...
slomljen je...
a ja uporna kao i obicno ,
pokusavam da ga sastavim,
da bar jos samo jednom pokusam
napraviti sliku...
savrsenu sliku...
a na slici nas dvoje,sretni,
zagrljeni zauvijek....
no svaki put kada dodjem taman do kraja ,
taman do savrsene slike,
ona se opet polomi na jos vise dijelova...
i svaki put mi je sve teze i teze sastaviti,
napraviti jednu cjelinu...
ali uporna sam i nedam se smesti,
sastavit cu je dok ne bude bas
onakva kakvom je ja zamisljam...
nije bitno koliko vremena ce trebati,
strpljiva sam,znma i mogu cekati,
koliko god treba,jer....
ONOME KOJI CEKA NA KRAJU SVE DODJE SAMO....
